 |
| Odradi posao Sivorija i Camoranesija |
1913 R.Boglietti
1928 R.Bibiani Orsi
1928 E.Della Valle
1929 R.Cesarini
1930 E.Castellucci
1931 L.F.Monti
1931 J.J.Maglio
1949 R.F.Martino
1953 E.Ricagni
1955 J.A.Vairo
1956 R.Conti
1957 O.Sivori
1961 H.J.Rosa
1995 J.P.Sorin
1999 J.E.Esnáider
2002 M.G.Camoranesi
2007 S.B.Almiron
2013 C.Tevez
Zanimljiv popis pogotovo što je 14 argentinaca igralo u Juventusu u periodu neposredno prije i poslije 2-og Svjetskog rata, kada su se obično događale velike seobe naroda. Još je zanimljivo da od 1961 pa do 1995, dakle pune 34 godine niti jedan jedini argentinac nije obukao Juventusov dres. Ne bih se zadržavao na ovim tipovima prije 2-og Svjetskog rata jer o njima i neznam puno no od onih koje možemo izdvojiti a da su ostavili neizbrisiv trag su Omar Sivori i Mauro German Camoranesi.
Prvi je u paru sa velškim tornjem Johnom Charlesom razarao Italijom i Europom te je u našem dresu osvojio i smiješno nogometno individualno priznanje kao što je Zlatna Lopta (ne, ne šalim se, Zlatna lopta je smiješno nogometno priznanje, izmišljeno da se teenagerima prodaju muda pod bubrege). Drugi je bio član nekoliko Juventusovih Scudetta (prvenstveno 2004/05 i 2005/06) te je bio i svjetski prvak ali sa Italijom. Svojedobno bez premca dijelio neslužbenu "titulu" najboljeg desnog krila svijeta zajedno sa Cristianom Ronaldom. (Nedojebani, samo mi nemojte reći da ste toliko mladi da ne znate da je Cristiano Ronaldo jedan dobar dio svoje karijere odigrao na desnom krilu??!?! Nemojte mi to reći. :kava:)
Nadajmo se da će i Tevez ostaviti sličan trag u Juventusu. Od ovih "novijih" igrača, kojih se moji nedojebani bolesnoumni overizmasturbirani teenagerski hateri ne mogu sjećati jer se tada nisu niti rodili, osvrnuo bih se na dvojicu: Juana Pabla Sorina i Juana Esnáidera.
Sorin je došao u Juventus kao ogroman svjetski potencijal, klasičan lijevi bek sa ekstra tehnikom koji je po potrebi mogao bez problema odigrati i u vezi na lijevoj strani. Potpisao je za Juventus nakon netom završenog Svjetskog U20 prvenstva gdje je kao kapetan Argentine postao svjetskim prvakom. Na tom prvenstvu su još, od kasnije poznatijih nogometaša, igrali i Raul, De La Pena, Morientes, Michel Salgado, Nuno Gomes, Leonardo, Denilson, Nakata, Viduka i još mnogi... Došao je u mega-momčad koja je iste sezone odvojila Ligu Prvaka i za njega jednostavno nije bilo mjesta. Poslije je napravio solidnu karijeru po Europi i Južnoj Americi sa River Plateom, Laziom, Barcelonom, PSG-om i Villarealom. Šteta za njega jer su Juventini od njega očekivali da postane apsolutna svjetska zvijezda i jedan od legendi kluba.
Esnaider, argentinac njemačkih i španjolskih korijena, je dijete Real Madrida. Nakon što tamo nije uspio sa 20 godina je otišao u Real Zaragozu s kojom je, kao apsolutni prvotimac i protagonist, osvojio Španjolski Kup te sezonu poslije tada jebeno jebeno jaki Kup Pobjednika Kupova postigavši 8 golova u 8 utakmica. Nakon te sezone ga Real Madrid otkupljuje nazad od Zaragoze plativši duplo veći iznos nego pri prodaji, no tamo ponovo propada kao igrač i daje 1 gol u 20 nastupa.
Sezonu poslije prelazi u gradski rival Atletico te sezonu poslije, nakon javne svađe sa tadašnjim trenerom Radomirom Antićem, u Espanyol. Obje sezone je odigrao i više nego vrhunski. E tu dolazimo do Juventusa. Juventus je te sezone izgubio Alessandra Del Piera zbog loma koljena na cijelu sezonu i na zimu je hitno trebao jedan napadač da pokrije taj izostanak. Odlučili smo se za Esnaidera, koji je sve do tada igrao kao zvijer. Platili smo ga tada basnoslovnih 12 milijardi lira i dali mu bogovsku plaću. Doslovce se je od njega očekivalo da spasi sezonu. Argentinac se predstavio torinskoj publici sa (od oka) barem 7-8 kila viška i nevjerovatnom sporošću koju niti jedan polu-retardirani puž ne bi mogao emulirati. 16 utakmica nakon i točno 0 (NULA) postignutih golova poslije poslali smo ga nazad u Španjolsku.
E to su bila lijepa vremena. Ja sam tada imao Internet možda kojih godinu dana, bio je skup kao oko u glavi, modem je bio brzine 14.400 bps (bita po sekundi, da nedojebani lobotomci, BITA po sekundi) što je oko 277,7 puta sporije nego što danas iznosi najsporiji paket ADSL-a u ovoj regiji, Netscape Navigator je bio neprikosnoveni browser broj 1 u svijetu, ICQ neprikosnoveni instant messenger i Internet je bio prekrasno mjesto.
Zašto je Internet tada bio prekrasno mjesto? Zato što je pristup imalo uski broj ljudi, entuzijasta novih tehnologija, obrazovanih pojedinaca ili ljudi koji su se poslom morali s time koristiti. Da ne duljim, tamo je bila intelektualna "krema" modernog svijeta. Rijetko gdje si na BBS-u (tadašnjim pretkom foruma) ili drugim platformama za komunikacije mogao susresti nedojebane overizmasturbirane imbecile ili pročitati neku ogromnu hrpetinu gluposti koje kao da su izašle iz pijanog izbezumljenog uma pećinskog čovjeka. Diskusije su bile promišljene, inteligentne i najbitnije argumentirane! Odavno je s Internetom problem što ga ama baš svatko ima. Svaka nedojebana budala, svaki overizmasturbirani intelektualni teenager, svaki prokariot koji ne zna ijedan krasni kurac o životu a najmanje argumentirati svoju misao. Svatkoooooooooooo. :kava: I tada se Internet sroza na jednu hrpu imbecilnog šuma gdje je nedvojbeno najveći uspjeh uspjeti isfiltrirati inteligentne stvari iz te umne močvare.
Sada kada sam se malo prisjetio rane mladosti vas lijepo pozdravljam jer moram se pomalo spremati za jedan izlazak po Istri, odličnu večeru i nakon toga moram izjebuckati jednu balavicu od 25-26 godina.
Pa pa. :kava:
Nema komentara:
Objavi komentar